U Porodičnim konstelacijama vraćamo se “na mesto i u vreme” nastanka trauma i energetskih “čvorova” kako bi smo integrisali iskustva koja su ranije bila previše bolna i preteška za našu i porodičnu dušu! To je put isceljenja: kroz tamu u svetlost, iz težine u lakoću, spajajući ponovo sa svojom dušom njene ranije fragmentisane delove! Ti fragmentisani delovi obično odnose najviše svetlosti iz naše duše, jer su to naši najjači delovi – koji mogu dugo da “nose taj teret za nas”. Zato ih u konstelacionom radu često doživljavamo kao Svetlost ili nešto svetlo.🌞